Konfuzija života (i svega unutar njega)

18.05.2011.

Postojanje nije jedini oblik koji život (ili čovjek) može zaprimiti. Svjesni smo toga unutar maternice, ali izlaskom, pod blijeskom reflektora to nekako uspijevamo smetnuti s uma.

Čitav život provodimo u traganju za nečim neodređenim (ili poluodređenim) a da nikad ni ne pomislimo kako smo možda sve (to) nekad već i imali – no željeli smo više.

Sve ovo možda zvuči konfuzno, ali je itekako istinito. I život i svemir su konfuzni, pa ni ništa unutar njih ne može drukčije biti.

Smrt jedne ideje (ili jedne misli) redovito znači rođenje druge (ne nužno suprotne). Tako život iz te perspektive postaje smrt smrti, a smrt život života.

Dovoljno konfuzno?