O uspjehu preko noći (dio drugi, optimističniji)

24.12.2010.

Kao što na svakog filmskog junaka dolazi barem jedan filmski zlikovac (iako se najčešće radi o gomili zlikovaca), tako i na svaku misao dolazi barem jedna oprečna (iako se najčešće radi o mnoštvu oprečnih misli).

Uspjeh preko noći, reći će mnogi, ne samo da nije malo vjerojatan, nego je čak i čest, gotovo svakodnevan. Pogledate li uokolo, svugdje ćete pronaći ljude koji su preko noći uspjeli stvoriti nešto vrijedno, važno, a možda čak i veličanstveno - tvrtku, umjetničko djelo, karijeru, nešto treće, nešto što je promijenilo svijet.

Ti ljudi, usprkos narodnim uvjerenjima, nisu genijalci, često nisu čak ni posebno nadareni. Možda su se našli u pravom trenutku na pravom mjestu, možda su posudili nečiju ideju, možda su naslijedili betonski temelj na kojem mogu graditi, ili su možda jednostavno rođeni pod zvijezdom repaticom.

Dostojevski je napisao roman u roku od tjedan dana, Newtonu je njegovo najveće otkriće došlo u jednom iznenadnom jabučnom blijesku, Zuckenbergu je trebalo svega nekoliko tjedana programiranja da stvori svoje remek djelo; zašto bi oni morali bili iznimke? Smatrajte ih pravilom, postavite sebe u njihovo društvo i već danas možete stvoriti nešto što će promijeniti svijet.

Sve ovo, dakako, govorim samo da bih vam prenio misao jednog od tih prekonoćnih genija: “Trebalo mi je trideset godina truda, rada i učenja da postignem uspjeh preko noći.”