O ishitrenosti, genijalnosti i uspjehu preko noći

16.12.2010.

Iz nekog meni nedokučivog razloga danas ljudi sve više i više vjeruju da uz malo (ili uz nimalo) truda mogu ostvariti nešto veličanstveno; da mogu promijeniti svijet, ući u sve važnije povjesne knjige, biti veličani i slavljeni od svih budućih i prošlih generacija i postati živuća legenda kojoj će se svi klanjati.

Da biste postigli nešto (ovdje ne govorim o uspjehu), potreban je rad i potrebno je vrijeme. I to ogromne, često i nezamislive količine rada, vremena, ali i strpljenja.

Goetheu je trebalo 60 godina da napiše Fausta, Da Vinci je nekoliko godina stvarao svoje najslavnije djelo, Kafka za života nije uspio završiti većinu svojih radova, Edisonu je trebalo 10000 pokušaja da žarulja proradi.

Riječ je o najtalentiranijim i najgenijalnijim pojedincima čovječjeg roda. Imate li vi (ili ja) onda pravo očekivati ikakav uspjeh, nekmoli uspjeh preko noći?

Postignuća, ostvarenja i rezultati neka vas se nimalo ne tiču; najprije naučite što su rad i predanost, a sve ostalo, ukoliko to zaslužite, pobrinut će se samo za sebe.